Tehnika akvarela
Kao djeca smo se susreli s akvarelom, tj. vodenim bojama, i kroz igru otkrili slobodu i radost slikanja. No akvarel je jedna od najzahtjevnijih slikarskih tehnika jer se tijekom rada teško mogu raditi ispravci, a ponašanje boje i vode često je nepredvidivo. Upravo ta nepredvidivost čini akvarel posebnom i "slikarskom" tehnikom.
Akvarel je jedna od najslobodnijih tehnika, gdje se boja razrjeđuje vodom, slično tehnici tuša. Moderni način akvarelnog slikanja dolazi iz Engleske, čija maglovita i vlažna atmosfera inspirira nježne prijelaze i tonove koje akvarel savršeno prenosi. Akvarel je postao popularan među umjetnicima u 18. stoljeću, kada je izumljen papir s dobrom upijajućom sposobnošću, pogodan za višeslojno nanošenje boje.
Vrste akvarelnih boja
Kod akvarelnih boja postoje razlike u kvaliteti, od osnovnih školskih vodenih boja do profesionalnih akvarela (npr. Schmincke Horadam). Za početnike je najbolje odabrati srednju kvalitetu – dovoljno dobru, ali ne i najskuplju.
Akvareli dolaze u tri glavne vrste:
- Kalupe (panovi) – suhi oblici boje.
- Tubice – kremasta konzistencija.
- Tekući akvareli – tinta slična razrijeđena boja.
Izbor vrste ovisi o preferencijama, pa je najbolje isprobati nekoliko opcija.
Bijelu boju akvarelisti obično ne koriste jer bijela površina papira preuzima tu ulogu – ona ostaje slobodna na mjestima gdje je to potrebno. Miješanje bijele s drugim bojama nije uobičajeno; za postizanje svjetlijih nijansi boja se jednostavno više razrjeđuje vodom. Kada je potreban pokrivni bijeli ton, obično se koristi gouache boja. Za linearne bijele detalje u ilustracijama mogu se koristiti bijeli markeri ili gel olovke.
Maskirajuća tekućina i akvarelne olovke
Maskirajuća tekućina također je koristan alat u akvarelu. Kada se nanese na papir, boja ne prodire na to područje, ostavljajući bijelu površinu papira vidljivom. Važno je odmah nakon upotrebe temeljito oprati kist sapunicom kako bi se izbjeglo oštećenje kista.
Akvarelne olovke uglavnom se koriste kao dodatak bojama, iako ih se može koristiti i samostalno. Jezgra olovke sadrži pigmente topive u vodi, što omogućuje njihovo razmazivanje vlažnim kistom. Kada se koriste suho, ponašaju se kao klasične olovke u boji. Akvarelne olovke popularne su među umjetnicima zbog jednostavnosti korištenja, dok ih profesionalci koriste za skice i precizne detalje. Akvarelne pastele funkcioniraju na sličan način i mogu se koristiti suho ili razmazivati vodom.
Prije akvarelnog slikanja obično se na papir skiciraju osnovni elementi slike. Za to se preporučuju mekše grafitne olovke (3B-6B) kako se papir ne bi oštetio tvrdim vrhom olovke.
- Suhe akvarelne boje u posudicama
- Tubice s kremastom bojom
- Tekući akvareli
- Akvarelni setovi
- Bijele gouache boje
- Maskirajuća tekućina
- Akvarelne olovke
- Akvarelne pastele
Koji papir koristiti za akvarel?
Akvarelni papir posebno je dizajniran za rad s vodom i vodenim tehnikama. Polugrubi papiri popularni su jer dobro drže boju i omogućuju ujednačene prijelaze. Grublji papiri imaju izraženiju teksturu koja može naglasiti rustikalni efekt, posebno kod suhog kista ili sjajnih površina poput vode. Ti papiri obično su hladno prešani (bez upotrebe topline), dok se glatkiji papiri dobivaju toplim prešanjem pod velikim pritiskom.
Papiri se razlikuju i po težini:
- 200-300 g/m²: najčešći izbor.
- Iznad 300 g/m²: izdržljivi i pogodni za intenzivnu vlažnost.
Za tanje papire, poput onih od 200 g/m², preporučuje se prethodno zatezanje kako bi se izbjeglo savijanje tijekom slikanja.
Koraci za zatezanje papira:
-
Namakanje papira:
Umočite papir u vodu ili ga temeljito navlažite pomoću spužve ili širokog kista. Kada je cijela površina ravnomjerno mokra, pažljivo uklonite višak vode – pustite da iscuri ili ga obrišite papirnatim ručnikom. Zatim postavite papir na crtaću podlogu. -
Fiksiranje papirnom trakom:
Pričvrstite papir ljepljivom trakom sa svih strana na crtaću podlogu. Traka bi trebala biti paralelna s rubovima papira – možete prije crtanja lagano označiti pomoćne linije olovkom. Što je veći format papira, koristite širu ljepljivu traku za bolje prianjanje. -
Postupak lijepljenja:
Počnite lijepljenje od dulje strane papira, krećući se od sredine prema rubovima. Tako ćete osigurati dobro prianjanje papira na podlogu. Ako papir tijekom ovog postupka blago nabora, ne brinite – kada se osuši, izravnat će se. Nakon što je rad završen i papir se osušio, ljepljivu traku možete pažljivo ukloniti rezanjem uz rub skalpelom.
Alternativa je koristiti običnu slikarsku traku ili maskirnu traku za pričvršćivanje papira. U tom slučaju papir prvo osušite, a zatim ga naknadno navlažite. Pazite da papirnatu traku ne natopite previše vodom jer će izgubiti prianjanje. Ovaj način daje dodatni okvir slici kada se traka ukloni.
Pribor za zatezanje papira:
- Akvarelni blokovi
- Akvarelni papiri
- Ljepive papirne trake
- Maskirne trake
- Crtaće podloge
Kistovi za akvarel
Za akvarelno slikanje najčešće se koriste mekani kistovi koji imaju dobru sposobnost upijanja vode. Prema vrsti dlake, kistovi se dijele na:
- Prirodni kistovi: Izrađeni od dlake životinja, poput vjeverice ili kune (nyest).
- Sintetički kistovi: Moderni kistovi visoke kvalitete, etički prihvatljivi i izuzetno trajni (npr. Raphael SoftAqua).
Praktični dodaci:
- Kistovi s vodenim spremnikom: Idealni za rad na otvorenom jer se njihov spremnik puni vodom koja se postupno ispušta pritiskom, vlažeći sintetičke dlačice kista. Pogodni su i za kaligrafiju.
- Četke od krute dlake: Koriste se za detalje, poput slikanja travnatih površina (npr. četke od svinjske dlake).
Preporučeni setovi:
Za velike površine nabavite široki, ravni kist, dok za detalje koristite dva do tri kista različitih veličina s okruglim vrhom. Kistove uvijek operite nakon upotrebe kako bi ostali u dobrom stanju i dugo trajali.
Vrste kistova za akvarel:
- Kistovi s vodenim spremnikom
- Sintetički kistovi
- Kistovi od kune
- Kistovi od vjeverice
Akvarelno slikanje zahtijeva kvalitetan pribor, a pažljivim odabirom kistova i papira omogućit ćete sebi ugodan i kreativan rad.
